RIJEČI KOJE ODJEKUJU SRBIJOM: Dodik Vučića nazvao “politički pobačaj”… Pogledajte šta se dešava…

15

“Izbori su pokazali da su oni marginalne političke figure. Pobačaji! Pobačaji na izborima. Kandiduju se na izborima a moje skromno znanje o politici kaže da bi jedva prošli na izborima u mjesnim zajednicama”. Tako je govorio Milorad Dodik o premijeru Srbije Aleksandru Vučiću i predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, pružajući u izbornoj noći podršku sada već zaboravljenom bivšem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću.
Nakon što se Milorad Dodik bez odobrenja premijera Srbije Aleksadra Vućića upustio prvo u nelegalnu avanturu raspisivanja a potom i sprovođenja referenduma o Danu Republike Srpske, uz nejasnu i nedefiniranu podršku Rusije i Vladimira Putina, čini se da isti ostaje usamljen na političkoj vjetrometini u osvit lokalnih izbora koji će biti svojevrsni test rasploženja građana Republike Srpske prema Dodikovoj decenijskoj pljačkaškoj vladavini.

Da je Dodik ostao potpuno usamljen govori i čin “prisilne solidarnosti” sa njim samim. Tako je Dodik čitavom Glavnom odboru SNSD-a pod nos turio dokument po kojem svi članovi Glavnog odbora SNSD-a imaju da se dobrovoljno prijave Tužilaštvu BiH. To su jedini ljudi na koje u ovom trenutku Milorad Dodik može računati. Dakako to je sasvim razumljivo jer skupina Dodiku najodanijih ljudi, duboko upletenih u sve njegove afere nepovratno je svoju sudbinu vezala za čovjeka čiji brod tone. Samo u tome smislu Milorad Dodik danas ne može osjećati političku usamljenost.

Međutim, ko još danas podržava Milorada Dodika? Jasno da je Dodik sve do nedavno u Srbiji vidio najsnažnijeg tutora vlastite politike, ali se postavlja pitanje gdje je sada ta podrška od strane institucija države Srbije i njenih zvaničnika, u prvom redu Aleksandra Vućića i Tomislava Nikolića, kojima njihovo karakteriziranje kao političkih pobačaja sigurno još uvijek zvoni u glavi. Gdje je podrška Vučića i Nikolića u trenucima kada Milorada Dodika po svemu sudeći čeka procesuiranje zbog najtežeg oblika kršenja ustavnog porektka, istog onog ustavnog poretka ( Dejtonskog sporazuma) iza kojeg Srbija stoji.

Prosto je nevjerovatno da se premijer Srbije Aleksandar Vučić oglušio na pozive za hapšenje Milorada Dodika koji ni sam u potpunosti ne isključuje mogućnost da se povede proces protiv njega pred Sudom Bosne i Hercegovine. Istina, Milorad Dodik javnost pokušava obmanuti formalnostima, pa tako tvrdi da će se odazvati Sudu putem video linka ili da će izjavu dati u institucijama Republike Srpske, dok s druge strane uopće ne negira sadržaj i motiv poziva. Dodik je svjestan da će morati krivično odgovarati. Da toga nije svjestan zar bi uopće trebalo sumnjati, uzimajući u obzir Dodikovu drkskost i aroganciju, da rezolutno odbije svaku komunikaciju sa Sudom i Tužiteljstvom BiH.

[ads2]

Ako se vratimo samo unazad godinu dana i pokušamo zamisliti reakciju Vučića, pa makar i na špekulacije o tome da će Milorad Dodik biti procesuiran od strane državnih instititucija, ne možemo se oteti dojmu da se premijer Srbije ne bi energično usprotivio jednoj takvoj mogućnosti. Zašto onda Vučić danas šuti? Zbog čega se potpuno ne stavi u odbranu Milorada Dodika, njega kao predsjednika Republike Srpske?

Očito je da su Vučiću u dobroj mjeri dosadile i da su mu se, narodski rečeno, na vrh glave popele Dodikove avanturističke političke akrobacije, te planira Miloradu Dodiku vratiti milo za drago. U trenucima dok Milorad Dodik grca u vlastitoj političkoj usamljenosti, Vučić koji je dokazao da nije politički pobačaj nego političar, koji, treba biti iskren pa reći, možda i ponajviše ulaže u stvaranje regionalnog mira i stabilnosti, isti taj Vučić nema nikakvog interesa da spašava posrnulog Dodika.

Treba li uopće sumnjati u to da bi Vučić mirne duše nakon izbornog kraha Milorada Dodika na ovim izborima, koji sada postaje sasvim realan, podržao izglasavanje nepovjerenja Vladi Republike Srpske kojom upravlja Milorad Dodik ( na koji način, to najbolje znaju građani RS-a) sa svojim taocima iz Glavnog odbora SNSD-a. Vučiću apsolutno nikakav problem ne bi bio podržati koaliciju okupljenu oko Saveza za promjene, čiji su se ministri na državnom nivou, u prvom redu Mirko Šarović, osobitno istakli u ulaganju napora u evropske integracije koje su ujedno i glavna Vučićeva politika. Zbog toga ne treba nimalo čuditi Vućićeva šutnja i rezerviranost kada je u pitanju politička sudbina Milorada Dodika. U ovom trenutku Aleksandar Vućić spreman je da se odrekne Milorada Dodika kao što se svaki razuman čovjek odmiče od onoga ko mu stvara probleme. Dodik jednostavno nije više dobro društvo. Nit ga jebat nit ga u Evropsku uniju za sobom vodit.

U tome kontekstu simptomatičan je izostanak bilo kakve podrške od strane Vučića zajedničkom kandidatu srpskih stranaka za načelnika Srebrenice a kojeg je delegirao upravo Milorad Dodik. Zar sam ja u Srebrenici uzalud poginjao glavu u ime Srbije da bi Dodik za načelnika danas delegirao takvog kandidata – upitao se to sigurno Aleksandar Vučić ako je ikada porazmislio o eventualnoj podršci srpskom kanidatu za načelnika Srebrenice. Takva podrška je izostala jer remeti Vučićevu koncepciju. Vučić ne želi biti negativac dok sa druge strane Dodik od Vučića upravo na tome insistira. Vučić zna da u vremenu evropskih integracija i stvaranja regionalnog mira i stabilnosti svako onaj ko vodi negativnu politiku nije ništa drugo do politički pobačaj.

Izvor : Vijesti.ba/Nihad Hebibović

[ads2]